Kupina je biljka koja se sve više gaji zbog svojih zdravih plodova, ali i zbog ekonomske isplativosti u voćarstvu. Da bismo osigurali dobar prinos i kvalitet plodova, važno je poznavati karakteristike plodova kupine, ali i postupke proizvodnje sadnog materijala. U ovom tekstu ćemo se detaljnije baviti specifičnostima sadnje i razmnožavanja kupine, kako bi se olakšao proces gajenja ove voćne vrste.
Karakteristike plodova kupine
Plod kupine je zbirna koštunica, što znači da je sastavljen od mnogih malih koštunica koje su međusobno zbijene i pričvršćene za cvetnu ložu. Broj koštunica u jednom plodu može biti od 20 do 160, a prosečna masa ploda kod šumske kupine kreće se od 1.1 do 1.6 grama, dok kod sortnih plodova može biti od 1.7 do 8.4 grama. Kupina se obično bere ručno, ali može se i mašinski ubrati, nakon čega se suši u tankim slojevima. Seme kupine ekstrahuje se korišćenjem maceratora ili trljanjem na situ uz ispiranjem vodom, a potom se prosušuje.
U 1 kilogramu plodova kupine može biti oko 667.000 semenki, a iz 100 kilograma plodova dobijamo otprilike 3 kilograma semena. Semenke se čuvaju u hermetički zatvorenim posudama, na temperaturi između 3 i 5°C, kako bi očuvale svoju klijavost. Klijanje semenki je nadzemno, ali može biti otežano zbog dormantnosti, s klijavošću koja se kreće između 63% i 80% kod tretiranog semena. Pre nego što se posade, seme kupine mora proći proces stratifikacije. Postoje različite metode za to, uključujući stratifikaciju u vlažnom pesku ili tretiranje sa koncentrovanim sumpornim kiselinama (H2SO4), nakon čega sledi hladna stratifikacija.
Proizvodnja sadnog materijala kupine
Kao i mnoge druge voćne vrste, kupina se može razmnožavati na dva glavna načina: generativno (seminom) i vegetativno. U ovom tekstu fokusiraćemo se na vegetativno razmnožavanje, koje je najčešće korišćeno u komercijalnoj proizvodnji, jer omogućava brzo dobijanje zdravih i visokokvalitetnih biljaka.
Vegetativno razmnožavanje kupine
Vegetativno razmnožavanje podrazumeva korišćenje biljnih delova (kao što su izdanci, korenovi ili reznice) za stvaranje novih biljaka. Ovaj metod omogućava uzgoj novih biljaka koje su identične matičnim, čime se postiže uniformnost i željeni kvalitet plodova. Postoji nekoliko načina vegetativnog razmnožavanja kupine, među kojima su:
- Razmnožavanje korenovim reznicama
Korenove reznice su dimenzija od 0.6 do 1.0 cm debljine i 8 do 10 cm dužine. Ove reznice se postavljaju u rastilište na dubinu od oko 8-10 cm i horizontalno u razmaku od 7-15 cm u redu, a 30-50 cm između redova. U slučaju korišćenja mehanizacije, razmak se može povećati na 80-100 cm između redova. - Razmnožavanje vrhovima letorasta
Vrhovima letorasta, koji se obično polažu u zemlju pred kraj leta, biljka se ožiljava, što omogućava formiranje novih izdanaka. Ovaj metod je posebno efikasan za puzećke sorte kupine, jer se time izbegava stvaranje izdanka sa bodljama. - Razmnožavanje reznicama pupoljaka
Ovaj metod podrazumeva upotrebu reznica koje sadrže listove i koje se moraju orošavati sa kratkim prekidima. Ovaj postupak omogućava veći prinos sa matičnih biljaka, a sadni materijal se koristi na najefikasniji način. Ovaj metod se takođe može primeniti na vrhove letorasta koji su dovoljno zadrvenili do kraja leta.
Zaključak
Proizvodnja sadnog materijala kupine, kao i pravilno razmnožavanje, ključni su za uspešan uzgoj ove voćke. Korišćenjem pravilnih tehnika, uz primenu moderne tehnologije, moguće je dobiti visokokvalitetne sadnice koje će doneti visoke prinose. Bilo da se odlučite za razmnožavanje korenovim reznicama, vrhovima letorasta ili reznicama pupoljaka, važno je pridržavati se preporučenih metoda kako bi se postigao najbolji mogući rezultat.
Оставите одговор